Naučno istraživanje

"Procedura „namještanja atlasa“ pomaže u smanjenju tegoba koje su posljedica rotiranog prvog vratnog pršljena"
Prim. Senada Selmanović, mr.sc. i spec. porodične-obiteljske med.

 


 

Atlas je prvi vratni kralježak. Ime je dobio po mitološkom divu Atlasu, koji na svojim leđima nosi planet Zemlju. Simbolika je jasna: atlas je zadužen da u spoju s glavom sudjeluje u održavanju glave u uspravnom položaju te u održavanju ravnoteže tijela. Uzglobljen s drugim vratnim kralješkom – aksisom, sudjeluje u pokretanju i rotiranju glave u odnosu na ostatak tijela. Kroz središnji otvor u atlasu koji je u spoju sa otvorom u lubanji, pored leđne moždine u lubanju ulaze i izlaze živce, krvne žile – arterije i vene te limfni putevi. Naravno, tu su i brojni ligamenti i mišići koji povezuju stup kralježnice s glavom i ostalim dijelovima tijela i sudjeluju u pokretanju. Vijekovima je ovaj fenomen rotiranog atlasa bio medicinski nezapažen. Tek je u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća znanstveno i medicinski dokazano da oko 98 % ljudi ima rotiran atlas, tj. da atlas nije na mjestu na kojem bi trebao biti. Atlas je rotiran i pomjeren najčešće ulijevo, a može biti pomjeren i ulijevo i prema gore gledajući odozada i na taj način sužava komunikacijski otvor s glavom kroz koji prolaze sve ranije navedene struktutre (Sl. 1).


Slika 1. Rotiran prvi vratni kralježak
Atlas: A – pravi anatomski položaj;
B – približni položaj atlasa koji je kod većine ljudi

 



Još uvijek nije znanstveno rasvijetljeno koji je pravi razlog ovakvog stanja te se barata s nekoliko teorija. S ciljem što boljeg liječenja djece od KISS sindroma, dr.Arlen, rođen 1925. godine u francuskom Alsacu, razvio je manualnu terapiju jednostavnu za korištenje i bez kirurške intervencije. 1980. godine izdao je knjigu pod nazivom „ Atlas terapija“, koja je postigla svjetski uspjeh. Za dr. Arlena kažu da je „otac“ korekcije atlasa. Danas u svijetu postoji desetak tehnika za korekciju atlasa i nekoliko stotina atlas-specijalista, koji uspješno rade. Nažalost, službena se medicina još uvijek bavi liječenjem posljedica i šteta nastalih zbog rotiranog atlasa. U konvencionalnim medicinskim krugovima još uvijek metodu repozicije atlasa nedovoljno vrednuju u praksi. Štete i posljedice koje su mogle nastati uslijed dugogodišnjeg rotiranog položaja atlasa najčešće su: glavobolje, vrtoglavice, promjene u oscilacijama krvnog tlaka, promjene srčanog ritma, bol u vratu i vratnim strukturama, uvrnutost ili torzija kralježaka, skolioze, bol u slabinskom dijelu kičme, herniacije diska, ishialgije, bolovi u koljenima i stopalima, različite dužine donjih ekstremiteta, nesanice, kronični umor, nervoza, gubitak volje i energije i sl. Vraćanjem atlasa iz rotiranog u prvobitan položaj popravljaju se i posljedice koje su nastale. Kojom brzinom i kojom kvalitetom će posljedice biti otklonjene samoiscjeljenjem koje uslijedi nakon namještanja atlasa, ovisi o individualnom stanju pacijenta. Na to bi mogle utjecati godine života, odnosno godine koje je pojedinac proveo živeći sa rotiranim atlasom, životne navike prije i poslije namještanja atlasa, mikrotraume, kao i životni stil svakog pojedinca. U svakodnevnoj liječničkoj praksi, najveći broj posjeta je upravo zbog gore navedenih simptoma i bolesti. Velike se svote novca iz zdravstva troše na skupe dijagnostičke metode i dokazivanja uzroka bolesti kao i na liječenje. Međutim, često je liječenje samo simptomatsko te ne otklanja pravi uzrok jer je on često nepoznat. Liječe se posljedice koje su vjerojatno u najvećoj mjeri rezultat dugogodišnjeg pogrešnog položaja atlasa.